Bužim

Bužim je naseljeno mjesto i središte općine na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Graniči sa općinama Bosanska Krupa (na istoku), Cazin (na jugu), Velika Kladuša (na zapadu i sjeveru), te sa Republikom Hrvatskom (na sjeveroistoku). Područje općine je uglavnom brdovito. Općina Bužim zauzima površinu od 129 km2 i u njoj živi 20.000 stanovnika.

Područje bužimske općine bilo je naseljeno prije dolaska Rimljana u ove krajeve. U srednjem vijeku ovo je područje bilo naseljeno Hrvatima i nalazilo se u sastavu Hrvatskog i Ugarskog kraljevstva. Stanovništvo ovog područja bavilo se zemljoradnjom, stočarstvom, vađenjem i taljenjem ruda, te trgovinom. Postojanje kovnice novca u 14. vijeku govori da je trgovina za ondašnje prilike bila razvijena. Bužim je bio središte trgovine ovog područja i kasnije, nakon dolaska Turaka, sve do vladavine Omer-paše Latasa.

Naselje je nastalo u podnožju srednjovjekovnog grada. Stari grad (nadmorska visina 325 metara) se sastoji iz dva dijela. Unutrašnji stariji dio grada ima trapezoidan oblik (cca 30x30 m) s četvrtastom kapi-kulom na istočnom zidu i s 4 okrugle kule na uglovima. Vanjski grad je trapeznog oblika (veličine cca 80x55 m), sa 4 višeugaone tabije i ulazom u SZ uglu. Stari grad Bužim ranije se nazivao Čava ili Čavski grad. Prema glagoljskom natpisu koji je stajao na ulazu, vanjski grad je sazidan u doba Juraja Mikuličića krajem 15. st. Ugarski kralj Karlo I Robert darovao je Bužim Grguru Gallesu čiji ga potomci posjeduju do 1425, a onda do 1429. pripada knezovima Blagajskim. Dalje su gospodari Bužima bili Celjski grofovi, Frankapani, Juraj Mikuličić 1479-1494. i Keglevići (Bužimski). U Čavskom gradu 1334. pominje se crkva sv. Klimenta. Početkom 16. st. u doba Petra Keglevića, jajačkog i hrvatskog bana, započela je rudarska djelatnost i kovanje novca u bužimskom kraju.

Osmanlije pod zapovjedništvom Ferhad paše Sokolovića zauzimaju Bužim 1576, grade prvu džamiju u starom gradu i postavljaju posadu od 150 pješaka i 50 konjanika. Gradom je upravljao dizdar. U sastavu je krupske kapetanije i Bihaćkog sandžaka. Grad je napušten 1851. Industrijske pogone dobija tek u drugoj polovini 20. vijeka. Tokom 19. i 20. vijeka administrativno pripada općini Bosanska Krupa, a od februara 1995. je samostalna općina.

Ispod staroga grada nalazi se drvena džamija sa drvenim minaretom, sagrađena u 18. vijeku, a za koju se smatra  da je najstarija drvena džamija na čitavom Balkanu. Unutrašnjost džamije je tipično orijentalna: prekrivaju je stari šareni ćilimi, a tu su i stari orijentalni dokumenti i mala priručna biblioteka vjerskih i svjetovnih knjiga. U haremu ove džamije su nišani bosanskih alima (učenjaka), gazija (junaka), šehida (poginulih u boju) uz daleko poznate fenomene hadžijskog kamenja, džumanskih dova i mezarovi.