Djevojka sa Une

Legenda kazuje kako je starorimski ratnik, koji je u silnim bitkama ogrubio od osjećaja za lijepim, kada je ugledao smaragdnozelenu boju vode, bajkovite slapove, pozlaćenu sedru i živopisne obale čudesno lijepe rijeke, uskliknuo: - Una! Ispred njegovih očiju tekla je ljepotica rijeka kojoj ravne nema na svijetu. Jedna i jedina je toliko očarala rimskog ratnika da je ostao na njenim obalama i nikamo više nije išao ratovati. Legenda nadalje kazuje da je Rimljanin, skinuo okove, obukao pastirsku odoru i prepustio se unskim ljepotama. Slučaj je htio da jednog jutra na obali Une ugleda mladu i lijepu djevojku koja kao da je “izronila iz rijeke poprimivši njenu gotovo nestvarnu ljepotu. Odlučio je pratiti “vidru od žene”. Djevojka je prešla preko brvna, postavljenog između dvije sedre, i zamakla u sojenicu. Ušao je za njom i nije izlazio sve dok se nije dogodilo nešto što će prekaljenog ratnika učiniti najsretnijim čovjekom na svijetu. U svom naručju nježno je držao prekrasno žensko čedo. Pogledao je Unu, podigao novorođenče visoko iznad glave i uzviknuo njeno ime: - Una, Una, Una! Neki vole kazati kako se i danas na obalama ove smaragdne rijeke može čuti glas najsretnijeg oca.