Džamija Fethija

Današnja džamija Fethija u 14. stoljeću je bila crkva svetog Antonija, čak je i starija jer se vjeruje da je sagrađana kad i Dominikanski samostan u Bihaću, a koji se prvi put spominje 1266. godine. Po naredbi glavnokomandujućeg turskom vojskom i dugogodišnjeg zapovjednika Bihaća, Hasan-paše Predojevića , Crkva svetog Antuna preuređuje se u glavnu džamiju i daju joj ime kao jednoj od Kuranskih sura – Feth ili pobjeda. Stari zapisi kažu da je Crkva svetog Antuna sagrađena krajem XIII. i početkom XIV. stoljeća i da je bila lijepo građen sakralni objekt, dužine 19,5 metara, širine 9,2 metra, s četiri pobočna zidna pilastra. Građena je u gotskom stilu, s visokim krovom, šiljastim prostorima od ukrasnog kamena, te oktogonalnim zvonikom. Prilikom uređenja crkve u džamiju, osmanlijski graditelji su ostavili ponešto od starih obrisa crkve. Neki od prozora s južne i sjeverne strane zazidani su, a novi otvoreni. U sredini objekta, umjesto oltara, postavljen je mihrab. Iznad velikih ulaznih vrata ostala je gotička rozeta. Zvonik je ostao netaknut sve do 1863. godine kada se zbog dotrajalosti ruši i zamjenjuje vitkim minaretom koji je od iste vrste kamena-bihacita. U samom podnožju minareta i dan danas ostala su neoštećena dva natpisa na arapskom jeziku koji govore o izgradnji ovog vjerskog spomenika.

Fethija je danas mesdžid otvoren za svakoga, pogotovo za turiste koji svakodnevno prolaze i slikaju, zainteresovani za historiju ove nekadašnje crkve. Da bi se u njoj napravilo što više prostora za žene i djecu, sagrađena su tri drvena nivoa sa stepenicama. Na samom vrhu svjetlost je nevjerovatna, jer ostao je jedan originalni crkveni okrugli prozor sa bojanim staklom, star stoljećima. 

Džamija Fethija je jedna od najočuvanijih sakralnih građevina u Bosni i Hercegovini.