Službeni jezici u Bosni i Hercegovini su bosanski, hrvatski i srpski, a sva tri jezika poznata su kao srpsko-hrvatski jer su praktički isti jezik.
Bosanski jezik spada u vrstu tonskih jezika koji se u lingvistici nazivaju: jezici sa tonskim akcentom, a za njega je karakteristično postojanje dva tona (silazni i uzlazni) i dvije vokalne dužine (kratak i dug vokal). Jednosložne riječi mogu imati samo silazni ton, mada im vokal može biti i kratak i dug.
Jezici i pisma nacionalnih manjina u službenoj su upotrebi u područjima u kojima one žive.
Strancima za komunikaciju preporučujemo engleski jezik, dok su njemački i francuski manje zastupljeni jezici.