Velika Kladuša
Velika Kladuša je naselje i središte općine na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. S južne strane graniči sa općinama Unsko-sanskog kantona Bužim i Cazin, a sa zapada, sjevera i istoka Republikom Hrvatskom, odnosno općinama Cetingrad, Vojnić, Topusko, Glina i Dvor. U općini je 1991. živjelo 52.908 stanovnika, dok teritorija općine iznosi 331,55 km2, što velikokladušku općinu uvrštava u najgušće naseljene prostore Bosne i Hercegovine.
Kladuša se prvi put spominje 1280. Na osnovu arheoloških istraživanja utvrđeno je postojanje okrugle branič kule, kružnog gornjeg gradskog zida i bunara-cisterne u srednjem vijeku. Tvrđava pripada knezovima Babonićima-Blagajskim. Od 1314. pripada Radoslavu Blagajskom. Knez Šimun Kladuški, sin Jurja Kladuškog (1433) bio je suprug Doroteje, kćerke Balše Hercegovića i unuke Hrvoja Vukčića Hrvatinića.
Malkoč-beg je spalio Kladušu 1558. i poslije toga ona je bila pusta pola stoljeća. Osmanlije zauzimaju Kladušu 1633. Dograđuju grad i opasuju bedemima. Kladuša tada pripada Ostrožačkoj kapetaniji. Prema izvještaju Krste Frankopana Tržačkog iz 1641. ovdje je živio harambaša Mujo Hrnjica sa braćom i četovođa Mustafa Kozličić o kojima pjevaju narodne pjesme. Posadu u gradu do 1790. činilo je 120 vojnika. Poslije pada Cetine tu se preseljava i cetinska posada sa 72 vojnika. Posljednji dizdar u Kladuši bio je Huseinaga Alagić čiji su preci preko 150 godina obnašali funkciju dizdara.
Lokaliteti starih gradova: Velika Kladuša, Podzvizd, Vrnograč i Todorovo, čije zidine čuvaju tajne burne prošlosti. Stari grad Velika Kladuša je revitaliziran i moderniziran u hotelsko-ugostiteljsko turistički kompleks. U sastavu istoga je turističko selo „Mejdan“ koje se sastoji od 16 osnovnih objekata koji zajedno formiraju sliku krajiškog sela, čija je arhitektura pronašla inspiraciju u tradicionalnoj krajiškoj kući.
Prirodne ljepote općine još uvijek su dobro sačuvane, a posebni uvjeti postoje za lovni turizam (pernata divljač), ribolov, izlete i šetnje po kestenovim šumama koje su jedinstvene za ovaj dio BiH. Od prirodnih ljepota potrebno je istaknuti neistraženu pećinu Hukavica, pećine u Podzvizdu i Kudićima. Također, važno je istaći preduvjete za razvoj seoskog i agroturizma, cikloturizma kao i tradicionalne manifestacije.