Župa sv. Ante Padovanskog

Župa u Bihaću ima svoje korijene već u 13. st. U srednjem vijeku na području Bihaća bilo je čak šest ili sedam crkava: sv. Antuna, sv. Elizabete, sv. Marije, sv. Lucije, sv. Jakova, sv. Duha i sv. Marije Magdalene.

Sredinom sedamdesetih godina XVII. st. spominje se bihaćka župa s trošnom crkvom. Ona ponovno nestaje u vrijeme Bečkoga rata (1683. - 1699.) i o njoj nema spomena do 1741. godine.  A potom se 1768. god. spominje mala misija, koju pastorizira jedan svećenik. Župne matice postoje tek od 1771. god.
Početkom sedamdesetih godina XIX. st. župnik je pokušao sagraditi crkvu na kupljenom zemljištu na Križu, ali turske vlasti nisu dopustile gradnju. Gradnja župne crkve započela je tek nakon prestanka turske vlasti, 1885., a dovršena je 1891. godine. Temeljito je obnovljena 1935. Srušena je bombardiranjem 1943. godine, a ostao je samo zvonik. Od tada sve do dovršenja izgradnje današnje crkve 1972. misa se služila u improviziranoj kapelici u ovećoj gospodarskoj zgradi. Današnja je crkva oktogonalna oblika sa zvonikom u kojem se nalaze tri zvona. U posljednjem ratu (1991. - 1995.) crkva je pretrpjela oštećenja.

Župna kuća sagrađena je 1900. i uz obnovu i danas služi svojoj svrsi.

Franjevci nisu stanovali u samom gradu, nego po okolnim mjestima. Tijekom druge polovice 18. i početkom 19. st. kao mjesto župnikova stanovanja spominje se Kralje, četrdesetih godina 19. st. Vedro Polje, a od 1855. god. župnik boravi na brdu Križ, gdje je 1860. izgrađen župni stan.

U župi Bihać od 24. kolovoza 1894. do danas djeluju sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Na području župe sagradile su samostan sv. Josipa i uz njega školu. Školu su otvorile odmah po dolasku i vodile je do Drugoga svjetskog rata. Nakon rata samostan i škola su nacionalizirani i još uvijek nisu vraćeni sestrama.
Župa Bihać godine 1991. imala je 3.620 vjernika (1974: 4.200), a danas ima 2.961.